Na našem tržištu, inox materijale kupci različito zovu pa vam donosimo usporednu tablicu kako bi mogli znati o čemu se radi.

Danas kupci različito naručuju ograde, pa između ostaloga kažu:

1. ja bih ogradu od inox-a
2. ja bih ogradu od rostfraja
3. ja bih ogradu od A2 materijala
4. ja bih ogradu od nehrđajućeg čelika
5. ja bih ogradu od prokrona 19
6. ja bih ogradu od morskog inox-a

Čak mi je jedan kupac rekao da bi htio ogradu od edelstahla, a ne od inox-a. Kao da to nije ista stvar. Pod A2 obično podrazumijevamo 1.4301, 1.4541, 1.4550, a pod oznakom A4 podrazumijevamo materijale 1.4401, 1.4571, 1.458.

USPOREDNA TABLICA ZA INOX MATERIJALE:

INOX je plemenit materijal i treba dobro paziti u tijeku procesa. Obrada inox-a nije neka nauka kao što bi neki majstori rekli ali treba dobro paziti na tijek proizvodnje. Ako želimo dobro i kvalitetno napraviti konstrukciju od inox-a, u radionici gdje se proizvodi ne bi trebalo biti crnih materijala koji se obrađuju.

Prilikom mehaničke obrade i zavarivanja željeza, zrakom lete čestice nastale obradom istoga i lijepe se za površinu inox materijala te kao takve postaju inicijatori korozije, a to ne želimo na inox-u. Idealno bi bilo da je u radionici samo inox i da se samo na njemu radi.

Danas ćemo malo pisati o kvaliteti inox-a, ali ne na način da se razbacujemo nekim oznakama ili postotcima koje običnom čovjeku ne znače apsolutno ništa. Jednostavno postoji kontinentalni i morski inox. Ako se kontinentalni upotrijebi na moru, bacili smo novac u vjetar. Neki majstori kažu da inox provjerimo sa magnetom jer kažu inox je nemagnetičan. Da. U pravu su, ali inox je nemagnetičan u dućanu kada ga kupimo zamotanog u najlonu. Čim ga mehanički tretiramo, može postati blago magnetičan. A niti jedno majstorsko oko ne može vidjeti je li inox morski ili kontinentali. Morska voda je izuzetno agresivna na materijale. Na inox djeluje i temperatura, ali i sam kisik. Toplija i hladnija mora različito djeluju na inox. Poznato je da na većim dubinama u moru ima manje kisika, pa će time i ta voda manje uništavati inox.

Što mi je dalo inspiraciju da nešto napišem o ovoj temi? Radili smo jednu ogradu na našem otoku Pagu. Putujući prema objektu primijetio sam lokalno autobusno stajalište napravljeno od inox-a na kojem se pojavio tzv. ČAJNI EFEKT. Objekt je bio toliko ružan da ne znam zašto ga nisu uklonili do sada.

Dok smo radili ogradu primijetio sam na susjednoj zgradi inox ogradu koja je izgledala očajno, što možete vidjeti i na sljedećim slikama. Nadam se da se vlasnik neće uvrijediti.

Taj inox na gornjim slikama nema veze sa morskim inox-om, a vlasnik je vjerovatno prevaren. Kako to obično ide, susjedi sa okolnih objekata su nas počeli obilaziti i gledati što radimo. Jedan nas je zamolio da dođemo pogledati njegovu ogradu za koju posjeduje ateste o porijeklu i kvaliteti materijala. Po atestima se vidi da je rađena od kvalitetnog morskog inox-a i da je dobro napravljena samo što ga nisu dobro zaštitili. Ne treba inox zaštititi na svim djelovima morske obale, ali na otoku Pagu uz solanu svakako treba.

Ograda je dobila čajni efekt što se vidi i po sljedećim slikama:

Morski uvjeti uz solanu na Pagu učinili su svoje, a čak su počeli i „jesti“ inox na pojedinim mjestima što je vidljivo iz sljedećih slika:

Srećom, već imamo iskustva sa tim problemom pa smo odlučili pomoći čovjeku. Prvo smo tretirali inox specijalnom tekućinom za čišćenje inox-a od grubih nečistoća i čajnog efekta. Kada je inox postao opet sjajan i kao nov, tretirali smo ga i sa drugom tekućinom za dodatnu zaštitu jer je to, kako kaže proizvođač, rađeno na principu nano tehnologije. Što god mu to značilo, znamo da je to odlično i da pomaže. Evo, ograda je na moru već dobrih 5 godina i kao da je danas napravljena. Pomogli smo čovjeku i nešto novo naučili.

Danas ćemo malo pisati o Wolfram elektrodama potrebnim za zavarivanje TIG-postupkom (Tungsten Inert Gas).

Evo što me je i potaknulo da pišem o tim elektrodama. Navratio sam u jednu radionicu gdje sam vidio jednog zavarivača kako zavaruje neki mali komad inox-a u majci kratkih rukava i bez kožnih rukavica. Sam Wolfram mu se par puta zalijepio za komad koji je zavarivao pa ga je izvadio i nabrusio. Kada ga je nosio natrag do stola uzeo je neke dijelove u ruke, a sam Wolfram stavio u usta i tako ga nosio do stola. Wolfram je imao jedan kraj crvene boje, a to je i najčešće što koristimo kod zavarivanja inox-a. A crveni Wolfram baš i nije zdrav. Čak je i zabranjen u nekim državama zbog toga što kod zavarivanja isijava radioaktivne alfa čestice.

A sada ćemo malo o bojama Wolfram elektroda i za koje namjene su dobre:

1. CRVENA BOJA ( ISO 6848 ) WT 20

– struja DC
– sastav W 98% + ThO2 2%
– zavarivanje istosmjernom strujom legiranih i nehrđajućih željeza
– isijava alfa čestice i zabranjene su u CH, NL, A

2. ZELENA BOJA  ( ISO 6848 ) WP 00

– struja AC
– sastav  W 100%
– zavarivanje izmjeničnom strujom aluminija i legura lakih materijala, magnezija, bronza itd

3. PLAVA BOJA ( ISO 6848 ) WL 20

– struja AC/DC max 250A
– sastav W 98% + La203 2%
– elektroda za automatska zavarivanja- orbitalni, roboti itd
– elektroda je pogodna za niske struje zavarivanja

4. SIVA BOJA ( ISO 6848 ) WC 20

– struja AC/DC
– sastav W 98% + CeO2 2%
– elektroda za sve vrste zavarivanja  (pogodna za inox i čelik)
– AC struja zavarivanja max 250A

5. CRNA BOJA ( ISO 6848 ) WL 10

– struja AC/DC
– sastav W 99% + La203 1%
– za sve vrste zavarivanja i pogodna za automatska zavarivanja tipa roboti, orbitalni itd

6. BIJELA BOJA ( ISO 6848 ) WZ 08

– struja AC
– satav W 99,2% + ZrO 0,8%
– zavarivanje aluminija i legura lakih materijala sa izmjeničnom strujom

7. ZLATNA BOJA ( ISO 6848 ) WL 15

– struja AC/DC
– sastav W 98,5% + La203 1,5%
– wolfram za sve primjene
– pogodna za niske struje zavarivanja do max. 250A

Točka na kojoj se topi Wolfram elektroda je iznad 3000˚C i potrebno je napraviti dobar omjer zaštitnog plina (npr. Argon) da bi sam var bio dobar.

TIG gorionik (sa Wolframom) se stavlja na MINUS na aparatu, a masa ide na PLUS otvor TIG aparata za zavarivanje.

Zbog elektromagnetskog zračenja aparata za zavarivanje, kablova i samog električnog luka kod zavarivanja potrebno je pridržavati se određenih pravila da bi spriječili negativan utjecaj na ljudsko tijelo. Kao minimum je zaštitna maska i zaštitne rukavice, kao i kožna pregača.

Masa za zavarivanje bi trebala biti spojena najbliže mjestu zavarivanja. Sam gorionik tj. pištolj za zavarivanje ne bi trebali omatati oko ruku i tijela zbog zračenja. Tijelo zavarivača ne bi trebalo biti između mase i kabla za zavarivanje, već kabel za zavarivanje i masa moraju biti na istoj strani, a tijelo nasuprot njih. Trebalo bi voditi računa i o prozračivanju mjesta za zavarivanje jer se prilikom zavarivanja oslobađaju plinovi koji nisu dobri za ljudsko tijelo.